Povreda prava EU-a s aspekta građansko-pravnih odnosa

a)    odredbi nacionalnih procesnih zakona

b) tumačenja odredbi nacionalnih procesnih zakona i EFEU

c)   izravno iz članka 267. UFEU

a)    nevaženja normi nacionalnog prava

b)    „čekanja” i stavljanja izvan snage sporne norme

c) obveze nacionalnim sudovima da u spornom slučaju primjene pravo EU-a

a)    sud

b) stranke i sud

c)    isključivo stranke

a)       mora biti u skladu s CILFIT kriterijima

b)       mora sadržavati formalno pozivanje na relevantnu odredbu ili sudsku praksu

c)     mora sadržavati utvrđenje da pitanje nije bitno

a)    samo onda kad provode pravo EU-a što njezinu primjenu čini ograničenom

b) uvijek

c)    ovisno o procjeni nacionalnog suda

a)       detaljno obrazložiti okolnosti konkretnog slučaja

b)     provesti test razmjernosti    

c)    žurno provesti ovršni postupak

a)    ne –  ako je stranka nesporno mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh u sporu i ako iznos troška za njega ne predstavlja prevelik financijski teret

b)    plaćanje troškova zastupanja države uvijek predstavlja povredu

c)     ovisno o okolnostima konkretnog slučaja

a) propisano zakonom

b) propisano zakonom, slijediti legitiman cilj i biti razmjerno

c)  mora biti postignuta pravedna ravnoteža između javnog interesa i prava podnositelja zahtjeva

a)    samo nacionalni sud

b) sukladno okolnostima konkretnog slučaja može ga provesti i ESLJP

c) i nacionalni sud i ESLJP

a)       izravno Ustavnom sudu

b) predsjedniku Vrhovnog suda

c) predsjedniku neposredno višeg suda