Povijest hrvatskog jezika od 20. stoljeća

zadarska filološka škola - Ante Kuzmanić - smatra da bi osnovica hrvatskog književnog jezika trebao biti narodni štokavsko-ikavski govor, opire se Gajevu slovopis

riječka filološka škola - Fran Kurelac - književni jezik bi trebao biti utemeljen na elementima zajedničkim svim slavenskim jezicima

zagrebačka filološka škola - Adolfo Veber Tkalčević, Vjekoslav Babukić, Antun Mažuranić - ideje iliraca, rogato e, čuvanje padežnih nastavaka u D, L, I množine, -ah u G množine (ahavci)

Daničićeva ili vukovska filološka škola - najznačajnija; načelo fonološkog pravopisa

osnutak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca

poistovjećivanje hrvatskog i srpskog jezika

hrvatskom se jeziku nameću srbizmi i tuđice

knjiga Razlike između hrvatskog i srpskog književnog jezika - Petar Guberina i Kruno Kristić 1940.

početak Drugog svjetskog rata

osnutak Nezavisne Države Hrvatske (1941.)

Hrvatski državni ured za jezik - brine o pitanjima jezika i pravopisa

uspostava federativne Jugoslavije - posrbljivanje hrvatskog jezika

Novosadski dogovor - 10. prosinca 1954. - zajednički književni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca - uporaba obaju pisama - dva se jezika nazivaju zajedničkim imenom: srpskohrvatski i hrvatskosprski

Pravopis hrvatskosrpskog književnog jezika s pravopisnim rječnikom - 1960. Matica hrvatska i Matica srpska

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika - 17. ožujka 1967. u časopisu Telegram - ravnopravnost jezika

Hrvatski pravopis - 1971. Babić, Finka, Moguš